Povijest

0 42

kolomanKralj Koloman zasigurno je 1102. godine u Biogradu okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije, a prema nekim izvorima taj se povijesno važan događaj odvio upravo na današnji datum, 17. svibnja.

1089. godine, nakon smrti Dmitra Zvonimira, koji iza sebe nije ostavio imenovanog nasljednika, hrvatski velikaši, svećenstvo i splitski građani tada su iz Sustipanskog samostana u Splitu izvukli nećaka Petra Krešimira IV., Stjepana, koji je na Sustipanu boravio zbog zdravstvenih tegoba, te ga okrunili za kralja.

To je pogodovalo hrvatskim feudalcima jer je kralj Stjepan bio boležljiv i star i bez djece, pa za njegove kratke vladavine od 1089. do 1091. nije bilo unutarnjih i vanjskih sukoba. Može se pretpostaviti da je hrvatsko plemstvo bilo iščekivalo da Stjepan imenuje nasljednika, međutim to se nije dogodilo. U trenutku Stjepanove smrti, bez imenovanog nasljednika i sa novonastalim vakumom moći Jelena (supruga pokojnog kralja Dmitra Zvonimira) poziva svoga brata Ladislava da uđe sa vojskom u Hrvatsku i prisvoji sebi krunu, jer je on sada postao legalni nasljednik trona Hrvatske.

Ladislav je stoga 1091. godine provalio u Hrvatsku preko Drave, te ubrzo zauzeo cijelo savsko-dravsko međuriječje. Kako bi učvrstio svoju vlast u Slavoniji, osnovao je Zagrebačku biskupiju, te za prvog biskupa doveo češkog svećenika Duha. Za kralja Hrvatske je postavio svog nećaka Almoša, što očito pokazuje da Ladislav nije imao namjeru pripojiti ni Slavoniju niti ostatak Hrvatske. Bojeći se da bi Mađari mogli ugroziti bizantske interese u Hrvatskoj, poglavito dalmatinske gradove, car Aleksije I. Komnen platio je nomadskim Kumanima da napadnu Ugarsku sa istoka, tako da je Ladislav, koji se već na području Like sukobio sa hrvatskom vojskom, morao preseliti vojsku iz Hrvatske natrag u Ugarsku. Za to vrijeme u južnim predjelima kraljevstva počela se stvarati anti-mađarska koalicija centrirana oko Petra Snačića.

Petar Snačić se proglasio kraljem 1093. uz podršku protu-ugarskog dijela plemstva, iako se nije okrunio jer je kruna Hrvatske bila kod splitskog nadbiskupa Lovre, koji je umro 1099. godine. Sjeverom zemlje je još uvijek vladao Almoš, Ladislavov nećak. Nije jasno što se dogodilo, prema jednoj verziji Petar je sa vojskom otjerao Almoša iz međurječja, drugi navode da ga je otjerao ili Koloman ili Ladislav pretkraj svoje vladavine.

Godine 1095. Ladislav I. Sveti umire te ga naslijeđuje nećak Koloman, koji šalje 1097. vojsku na Hrvatsku. Presudna bitka dogodila se na planini Gvozd u kasnom travnju ili svibnju 1097., u kojoj su se sukobile ugarska vojska i pro-arpadovićevski orijentirano hrvatsko plemstvo sa vojskom Petra Snačića. Detalji bitke nisu poznati znamo samo da je kralj Petar Snačić u njoj poginuo. Ugarska vojska nastavila je do Biograda gdje je dočekala buduću suprugu Kolomana, normansku princezu Feliciju, zvanu Buzila.

Koloman se nije mogao posvetiti hrvatskim prilikama, jer se u Mađarskoj protiv njega 1098. godine pobunio njegov brat Almoš, a uslijedili su potom i još neki ratni sukobi te se Koloman tek 1102. godine mogao posvetiti prilikama u Hrvatskoj, gdje je još uvijek postojao protumađarski pokret. Koloman je uvidio da neće moći pokoriti Hrvatsku, pa se 1102. odlučio nagoditi s Hrvatima. Sklopio je ugovor Pacta Conventa s predstavnicima 12 hrvatskih plemena, koji su ga priznali za kralja, pa je tako Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom.

Obvezao se da neće dirati u njihove posjede te da će poštovati plemićke povlastice i prava Hrvatskog Kraljevstva. Hrvati su se tom pogodbom obvezali na vojnu pomoć do granica Hrvatske o svom trošku, a izvan granica o njegovom trošku. Koloman se obvezao i na zasebnu krunidbu za hrvatskog kralja. Iste godine okrunio se za hrvatskog kralja u Biogradu.

Nakon što je stekao Hrvatsku, odlučio je ponovno pripojiti Dalmaciju koja je bila pod mletačkom vlašću. No to je zahtjevalo veliku umješnost, jer je upravu nad njom Bizant zbog smutnji u Hrvatskoj predao 1097. Mletačkoj Republici. Koloman nije raspolagao mornaricom, a bez toga je pothvat bio neostvariv. No 1104. godine je bizantski car Aleksije I. Komnen vjenčao svog sina i nasljednika Ivana II. za princezu Irenu. Ona je bila kći Ladislava I. Uz to su Bizant i Hrvatsko-Ugarska Kraljevina sklopile savez protiv antiohijskog i tarentskog hercega Boemunda. Boemund je tada prikupljao vojsku za napad na bizantski Drač.

U takvim okolnostima Bizant je pristao da Koloman zauzme Dalmaciju. Mlečani su morali pristati na to, jer je Boemund i njima zadavao briga, ali i zbog trgovačkih interesa, koji su je vezali uz Bizant, pa se mletački dužd odrekao titule dužda Dalmacije i Hrvatske. 1105. godine krenuo je Koloman u Dalmaciju. Prvo je stigao pred Zadar, gdje je u slavlju ušao u grad. Sam je dao na samostanu Svete Marije podići novi zvonik jer se stari valjda za opsade srušio. Na zvoniku je dao uklesati ove riječi: “Godine od upućenja Gospodina našega Isusa Krista 1105. nakon pobjede Ilira i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o svom trošku podići Koloman, kralj ugarski, hrvatski i dalmatinski”.Koloman je Zadranima nato potvrdio stare privilegije i nastavio put prema Šibeniku i Trogiru, koji su priznali njegovu vlast bez otpora.

IZVOR: Antena Zadar

1 48

biograd
Zanimljiva infografika sa statističkim podacima iz našeg malog mista. Infografika je preuzeta sa portala salabahter.net

0 48
milan_maretic”Jasno nam je poručeno iz Zagreba da sami započnemo s organiziranjem obrane bivše općine Biograd. Bili smo potpuno goli na samim počecima.” U intervjuu za PortalBiograd također iznosi da se srpske paravojne formacije nisu iskazale hrabrošću i junaštvom kojom se oni kroz povijest diče.  ”Hrvatski narod danas je podijeljen. Jedino je prvi hrvatski predsjednik svojom političkom karizmom mogao premostiti podijele koje su nas kroz povijest pratile.” Predsjednik skupštine općine Biograd se osvrće i na lokalnu biogradsku politiku, kao i na današnje nacionalno vodstvo HDZ-a.

PortalBiograd odlučio je napraviti mali serijal intervjua s bivšim obnašateljima vlasti u našem Gradu, odnosno bivšoj općini Biograd (Otok Pašman, današnja općina Pakoštane, općina Sv. Filip i Jakov). Prvi među njima se nameće profesor matematike i fizike Milan Maretić, prvi gradonačelnik našeg grada, odnosno bivše općine Biograd. Termin gradonačelnik iz današnje perspektive je kolokvijalan, jer novostvorena Hrvatska država na prvim izborima preuzima administrativni sustav SFRJ, uz demokratsko uvođenje višestranačja. Predsjednik skupštine općine Biograd (danas to nazivamo gradonačelnik, op.a.), nije imao operativne ovlasti kao što danas imaju gradonačelnici, već je kompliciranim birokratskim sustavom preuzetim iz SFRJ ”dijelio” vlast sa predsjednikom Izvršnog vijeća.

Kroz četrdesetak produktivnih radnih godina u Biogradu, prošao je mnoga radna mjesta. Od profesora matematike i fizike, direktora srednje škole, ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta sve do prvog gradonačelnika. Nagradu za životno djelo dobio je 2010. godine kao priznanje za dugogodišnji rad na mnogim društvenim funkcijama, s naglaskom na prosvjetu.

Sedamdesettrogodišnji Milan Maretić i danas zrači bistrinom, nismo primijetili simptome demencije, fizički je agilan, a ponudio nas je i čašom svog domaćeg vina kojeg proizvodi na svom selu u Podumcima (okolica Drniša). Otac našeg 25-godišnjeg sugrađanina Jure Maretića, nedvojbeno će zauvijek ostati zapisan kao povijesna osoba našeg malog dalmatinskog gradića. Povijesne zapise moramo učestalo proučavati, a još važnije i predočavati širem čitateljstvu kao protuodgovor sumraku zaborava. Čitajmo da ne bi izumrli…


Poznato je da ste svoj politički angažman artikulirali kroz Hrvatsku Demokratsku Zajednicu. Kao kandidat za predsjednika Skupštine općine Biograd bili ste aktivni sudionik nekoliko izbornih ciklusa? Tko Vam je prvi iznio ideju ulaska u HDZ i zašto ste odabrali stranku prvog hrvatskog Predsjednika?

Najbitniji razlog mog ulaska u HDZ poznanstvo je s dr. Franjom Tuđmanom, koje seže  još od 1971. g. Izuzetno mi se dopala njegova politička doktrina iznesena na jednom skupu iste godine u bivšoj općini Drniš, ali proučavao sam i njegova djela iz područja povijesti i politike. On je definitivno svojim političkim autoritetom najzaslužniji za stvaranje moderne hrvatske države. Na lokalnoj razini sam stupio u kontakt s ”barakašem” Milivojem Ugrinićem i već formiranom jezgrom idealista okupljenih oko njega (Melita Jeličić, Gordana Sambunjak-kojoj sam i potpisao pristupnicu, Perica Tolić, Ante Rakić i dr.). Na samim počecima kadrovska garnitura nije bila na visokom nivou, ali je s vremenom znatno evoluirala. Početkom stvaranja modernog demokratskog sustava, ljude je bilo strah izložiti svoje obitelji i sebe rušenjem komunističkog režima.

Kao predsjednik Skupštine bivše općine Biograd (što je ekvivalent današnjoj funkciji Gradonačelnika) u ratnim vremenima ste obnašali najbitniju civilnu funkciju. Kako je tada funkcionirao Grad kojeg je osobno Ratko Mladić odabrao kao punkt prodora prema moru i presijecanja novostvorene hrvatske države na pola? Kako danas s odmakom od preko 20 godina gledate na doprinos Vas osobno, ali i cijelog društvenog  sektora u tim krvavim vremenima stvaranja moderne hrvatske državnosti?

Na samim počecima stvaranja hrvatske države, morali smo se u procesu organizacije obrane Grada osloniti na  vlastito umijeće i improvizaciju, tako da je moja funkcija bila i vojna preko Kriznoga štaba. Jasno nam je iz Zagreba poručeno da sami započnemo s organiziranjem obrane bivše općine Biograd, jer tadašnja Hrvatska država bila je mlada i središnja državna vlast nije bila spremna za ratno stanje izazvano napadima velikosrpske ratne mašinerije. Zapravo, nismo imali državu s formiranim sudstvom, policijom, čvrstom administracijom. Bili smo potpuno goli. Biograd je bio slaba točka obrane tih samih početaka ratnih zbivanja na ovim prostorima. Međutim, srpske paravojne formacije nisu se iskazale hrabrošću i junaštvom kojom se oni kroz povijest diče. Gdje god smo pružili otpor, oni su se zaustavljali, ponekad i bježali.

Znatan doprinos organizaciji, i u smislu nabavke oružja, dao je predsjednik Ureda za obranu Slavko Adžić Kapitanović. Formirale su se i klasične vojne formacije, a na čelu voda je bio Darko Banić. Na moje inzistiranje smo zvali i bivše časnike JNA kao profesionalce. Došlo je do nekih određenih trzavica i animoziteta između naših dobrovoljaca i bivših časnika JNA, jer dotični nisu imali srce, već je dio njih kroz HV gledao novu priliku za uhljebljene. Pamtim jednu situaciju kada je došao Tihomir Orešković iz Gospića i susreo se s jednim našim oficirom iz JNA u Vrani. Između njih je došlo do žestoke verbalne konfrontacije.

Biograd danas? Pratite li političku scenu u gradu. Vidljivo je da biogradski HDZ više nije neprikosnoveni politički vladar kao u proteklom vremenu  (ako izuzmemo kratak period HSS-ove vlasti), nakon što su se pojavile nove snage u GV-u na zadnjim izborima?

Ne pratim toliko lokalnu politiku od kada sam se pritajio na svojoj djedovini u Podumcima (okolica Drniša), ali poznam vladajuću agenturu, kao i neke oporbene opcije. Krenimo od vladajućih… Mišljenja sam da imaju dobre namjere, ali pitanje je koliko imaju stručnih predispozicija za provođenje svojih namjera. Problem je i u izboru suradnika, HDZ je u naše doba birao puno kvalitetnije ljude za razliku od danas. Nezavisnog zubara Babaru i većinu SDP-ovaca nisam upoznao. Ne poznajem ni HDSSD-ovog Sambunjaka, ali znam da je iz jedne čestite, hrvatske obitelji po majci i po ocu, obitelji pošteno odgojene djece. Surađivao sam s njegovom majkom, osnivačicom i prvom rizničarkom HDZ-a, a suradnja na zavidnoj moralnoj razini nikada se ne zaboravlja.

Ponovno naglašavam da je potrebna suradnja opcija sličnog svjetonazora. Za primjer tog jala uzmimo koliko ima rastočenih pravaških opcija? Uz sve ove nemile korupcijske događaje, ipak moramo biti svjesni da smo nakon 9 stoljeća stvorili samostalnu Hrvatsku, a ona će ipak ostati sljedećim pokoljenjima.

Pretpostavljamo da pasivno pratite nacionalnu politiku… Hrvatski građani su duboko podijeljeni u dva ideološka rova. Jel se nazire ikakvo rješenje ovoj gospodarskoj, ali i moralnoj krizi?

Slažem se, hrvatski narod danas je podijeljen. Jedino je prvi hrvatski predsjednik svojom političkom karizmom mogao premostiti podijele koje su nas kroz povijest pratile. Stanje u današnjoj Hrvatskoj nije loše koliko se kroz medije prezentira. Ispada da smo gladni, ali smatram da je postojeće stanje ipak znatno bolje. Puno poljoprivrednih površina je neobrađeno, mnogi mladi ljudi ne žele raditi. Povucimo paralelu s Istrom, Međimurjem i središnjom Hrvatskom koje se geografski ne nalaze na Balkanu. Rekao bih da su spomenute regije mentalno udaljene od turcizma i srbizma. Na tim zapadnijim područjima ljudi su marljiviji nego na ovim bizantinskim prostorima.

 Mile MareticKako gledate na ove moderne europske asocijacije kojima RH neminovno stremi? Smatrate li da u njima leži rješenje ekonomske situacije?

Ako Hrvatska poradi na samoj sebi, popravi svoje obrazovanje, mentalitet i radni odgoj, onda svakako za nas ima mjesta u EU. U globalizacijskim procesima ne možemo opstati sami. Nameću nam se neka nužna kretanja. Ponekad se i mimo svoje volje moramo prikloniti snažnoj gospodarsko-političkoj asocijaciji što potvrđuju primjeri iz bliže i dalje prošlosti.

Foto: profesor Maretić dobio je nagradu za životno djelo 2010. g

Kakvo je Vaše mišljenje o današnjem vodstvu HDZ-a na čelu s Tomislavom Karamarkom? Smatrate li  da je trenutna kadrovska garnitura unutar HDZ-a alternativa aktualnoj Kukuriku vlasti?

Meni je strašno žao ovoga što se dogodilo s HDZ-om. Našom i greškom HDZ-a, izgubili smo stranku koja je stvorila državu. Ako gledamo s ideološkog aspekta onda smo se doveli u situaciju da državu vode ljudi koji je dobrim dijelom svog političkog habitusa nisu niti željeli. Gledamo li s religijskog aspekta, zemlju kojom prevladava 90 % katolika, vode ateisti i agnostici.

Današnji predsjednik HDZ-a Karamarko smatra da je stranka doživjela katarzu, što iskreno vjerujem, samo njega ne razumijem. Ne vidim u njemu jednu energiju, odlučnost, liderske sposobnosti. Mnogi ljudi o njemu imaju pozitivno mišljenje. Niti ja ne sumnjam u njegove namjere, ali sam sveukupno skeptičan. Najveća tragedija je  razjedinjenost na desnici, jer svi čelnici se žele istaknuti u prvom planu. Npr. ako bi se netko u Biogradu nametnuo s onim malim Sambunjakom, odmah nasrću na njega bez obzira na njegove iskrene namjere.

Primjer s nacionalne razine je Milan Kujundžić, koji je dobio nezanemariv broj glasova na unutarstranačkim izborima. Odmah je istupio iz HDZ-a, umjesto da je sačekao i nešto pokušao napraviti sa legitimitetom kojeg je osvojio.

0 53
FOTO: Franji Tuđmanu je

1_HDZDr. Franjo Tuđman je u uvodnom govoru naglasio da ako policija upadne, stranka će se smatrati osnovanom.

 

Na današnji dan, 17lipnja 1989. godine, osnovana je Hrvatska demokratska zajednica u prostorijama nogometnog kluba “Borac” nedaleko od Jaruna (kasnije preimenovanog u NK Jarun). Osnivačkoj skupštini, koja je bila održana u tajnosti zbog straha od policije, prisustvovalo je navodno manje od 48 ljudi. Skupština je trajala kratko, svega oko pola sata, jer je postojao strah od upada policije. Dr. Franjo Tuđman je u uvodnom govoru naglasio da ako policija upadne, stranka će se smatrati osnovanom.  Kao lider slavonske struje od 28 ljudi, Branimir Glavaš predložio je Tuđmana za predsjednika stranke,  što su svi prisutni na glasovanju jednoglasno podržali.

Biograđanin Milivoj Ugrinić među 48 ”barakaša”

 

Za grad Biograd je krajnje zanimiljivo da je među osnivačima i profesor matematike Milivoj Ugrinić, koji je od strane prvog predsjednika Franje Tuđmana pohvaljen kao prikupljač mnogih potpisa. Kasnije postaje i jedan od utemeljitelja biogradskog HDZ-a. Trinaest godina nakon osnivanja, i Milivoj Ugrinić zbog općeg nezadovoljstva napušta stranku, kao i većina osnivača. Na naše pitanje, dali ste ponosni na ta vremena, odnosno dali ste se ikada pokajali, profesor nam odgovara: ”Apsolutno da jesam! Iako danas nisam uopće aktivan u HDZ-u, ja ću biti uvijek ponosan na rizik koji sam prihvatio u tim teškim vremenima, ali i ono što sam učinio za stvaranje HDZ-a, a sukladno tome i RH”. Ispravlja nas i kaže da je bio  jedni predstavnik s područja južnog dijela Hrvatske.

 Sin Stjepan Tuđman je jedini napravio nekoliko fotografija. Navodno je predsjednikom HDZ-a namjeravao postati Marko Veselica, ali je zaobiđen time što je skupština na Jarunu održana bez njega. HDZ je službeno upisan u registar političkih stranaka tek sljedeće godine, 5. veljače 1990., nakon što je okupljanje u stranke zakonski dozvoljeno od strane tadašnjeg Račanovog vodstva.

Uslijedio odlazak ili progon barakaša… Vladimir Šeks jedini politički kameleon.

 

Za potpredsjednike su postavljeni Dalibor Brozović, Vladimir Šeks i Krešimir Balenović. Počasnim predsjednicima proglašeni su Petar Šegedin i Šime Balen, a predsjednik Središnjeg odbora postao je Milivoj Slaviček. Neven Jurica, Ivan Bobetko, grupa koja je operativno osigurala konspirativnu operaciju Miroslav Kutle, Čiro Grubišić i Milan Kovač, Perica Jurić, Josip Manolić.   Na organizaciji su radili i Glavašev brat Tomislav, Ivan Šimić i Ivan Tabak.

Već par godina kasnije mnogi osnivači s Jaruna počeli su izražavati svoje nezadovoljstvo s načinom i motivima ulazaka novih članova. Kao vladajuća stranka HDZ je vodio RH  u ratnim vremenima, a mnogi barakaši se nisu slagali s kadrovskom garniturom ljudi koja je ulazila u HDZ. Prema njihovim riječima motiv ‘tih’ ljudi su bili dijametralno suprotni od ideala koje su oni zastupali na današnji dan prije 24  godine kada su osnovali Hrvatsku Demokratsku Zajednicu. Ta struktura ljudi je navirala isključivo iz svojih karijerističkih i koruptivinih poslovnih interesa koji su izašli na vidjelo u privatizacijskoj pljački, ali i kasnije u procesu sanaderizacije HDZ-a i Hrvatske , danas tvrde mnogi osnivači.

Sudbina mnogih barakaša je poznata… Neki su napustili HDZ već sredinom 90-ih, neki nakon smrti predsjednika Tuđmana, a neki nakon dolaska i sukoba s Ivom Sanaderom. Jedini koji je opstao, je politički kameleon Vladimir Šeks, za kojega ostali osnivača s Jaruna nemaju riječi hvale i tvrde da je izgubio sve političke i osobne prijatelje iz tog vremena zbog svog karijerizma.   Branimir Glavaš zbog sukoba s Ivom Sanaderom osniva HDSSB, i nedugo nakon toga biva uhapšen. Također i Josip Manolić, već 1993. godine zajedno sa Stipom Mesićem i Tomislavom Karamarkom napušta HDZ i i pokušava srušiti ratnu Vladu.

0 95

biograd_14239U Belgradu (Biogradu) se Koloman kruni (1095-1116)  hrvatskom krunom za hrvatskog kralja, kralja Hrvatske i Dalmacije.
Čin krunidbe izvršio je po nekima belgradski biskup Bono, a po nekima  kninski biskup, koji je nosio naslov “hrvatskog biskupa” (“episcopus croatensis”).  Sama krunidba se prema narodnoj predaji odvila podno za nas Biogradce znamenitom  ”Cukinom murvom” , odmah uz crkvu pored  bazilike kralja Krešimira, čiji su temelji i danas očuvani.

U ispravi o krunidbi, izmedu ostalog, navodi se “postquam fuit  coronatus in Belgradum supra mare, in urbe regia” (“nakon što  je bio okrunjen u Biogradu na Moru, kraljevskom gradu”). Biograd  je tada urbs regia – kraljevski grad; Alba regalis, Alba  maris, Alba Maritima – Belgradum supra mare, koji je rezidencija  Kolomana i njegova sina Stjepana (1089-1090).

Hrvatsko-ugarski kraljevi, poput franačkih vladara, imali su više  prijestolnica, samo u Hrvatskoj bilo ih je 7 (Belgrad, Biaci, Klis, Knin,  Nin, Omiš  i Šibenik) u kojima su vršili kraljevsku vlast  (izdavali isprave, priznavali slobode, potvrđivali ugovore, presuđivali  sudske sporove i sl.) iskorištavajuci pri tome i ubiranje ljetine  s kraljevskih dobara u određenom gradu i njegovoj okolici za sebe i svoju brojnu pratnju.

Oni su imali i tzv. ius descensus regii (pravo  na uzdržavanje kralja i njegove pratnje) tamo gdje su povremeno  boravili. “Dopo la sua incoronazione a Belgrado” (“poslije  svoje krunidbe u Biogradu”), Koloman je u njemu pretežno boravio,  uz Zadar, Nin, Knin, ©ibenik, Trogir i dr. Po nekima je Koloman  umro u Biogradu i u njemu je sahranjen, a po nekima u Zadru, Stolnom
Biogradu i dr .

Oko takvih mogućnosti nikada nije došlo do konsenzusa struke i narodne predaje, ali zasigurno nitko ne može negirati da je Biograd kraljevski, krunidbeni grad, ali i sjedište naših biskupa. Grad rasadnik kulture i povijesti, zaštitnik našeg identiteta i tradicije koja je pred velikim izazovom globalizacijskih procesa s kojima će se Hrvatska suočiti u nadolazećem periodu.

0 68
God. 1060, II. mj.

krKralj Petar Krešimir IV (1058-1075) osnovao je u Biogradu – benediktinski samostan sv. Ivana Evangelista darovavši mu krunsko imanje – dono regaleRogovo (curtis – dvor) i otok Žirje (Zuri) uz kraljevsku slobodu – iura regalia, tj. oprost od plaćanja svih pristojbi; opat ovoga samostana sudjeluje i na II. splitskom-crkvenom saboru, koji se tada održavao; — samostan benediktinki sv. Tome, dodijelivši mu, također kraljevsku slobodu s imanjem u Bubnjanima; samostan je naknadno obogaćen novim posjedima u župi Sidraga i izvan njenog područja.

U Biogradu boravi i papin legat Majnard, koji uz belgradskog biskupa Teodozija I sudjeluje i na II. splitskom saboru.
Biograd se vec tada spominje u ispravama pod raznim imenima: Belgrada, BelegravoAlba Maris i dr., analogno ugarskom kraljevskom i krunidbenom gradu BelegrataAlba regalis i sl., današnji Stolni Biograd – Szekesfervar. Do danas je u historijskim izvorima za Biograd utvrđeno oko 200 naziva.

 

0 28

biograd-vGodina Gospodnja 950., oko dva  stoljeća od dolaska Hrvata,  oko stoljeće i pol od početka pokrštavanja na našim prostorima. Pokrštavanje poganske slavenske elite poklopilo se s priznavanjem vrhovne franačke vlasti. Najbolji, najljepši, ali i najkontroverzniji dokaz tome jest monumentalna Višeslavova krstionica za krštenje odraslih ljudi potpunim uranjanjem u svetu vodu. Krstionica, kao i Višeslavova vladavina datiraju s početka IX. stoljeća.

Biograd prvi put spominje bizantski putopisac i car Konstantin VII Porfirogenet u svojem djelu “De administrando imperio” (O upravljanju carstvom) kao naseljeni grad/utvrdu – castrum et civitas, i to pod grčkim imenom “to Belogradon“, uz osam takvih gradova Knin, Nin, Skradin i dr., te jedini utvrđeni i naseljeni otok LumbricatonLevigrada i sl. – današnja Vrgada među svim otocima zadarsko-biogradskog arhipelaga. Biograd i Šibenik osnovali su Hrvati, a stoljeće kasnije Biograd postaje kraljevski, a zatim i krunidbeni grad.

0 35

aaKreće i niz kratkih tekstova iz burne  i duge povijesti našega Grada….

God. 1000.

Biograd, Belgrad se pred jačom silom Mlečana predao njihovu Duždu Petru Orseolu II (992-1009), koji je doplovio s jakim i brojnim brodovljem pod Pašman i usidrio se iza otočića Planac, te je s mora osvojio ovu tvrđavu – castrum. Biograđani su položili duždu zakletvu vjernosti – “sacramentum fidelitatis“. Za svog prefekta imenovao je dužd u osvojenom gradu Vitalisa Michaelisa. Do ove vojne došlo je zato što su hrvatski vladari prestali plaćati danak – tributum pacis za slobodnu plovidbu Jadranom.

Izvor: http://biograd.info

0 31
1164765-underwater-landscape-with-boat-fragments-the-red-seaSve ove radnje se poduzimaju s ciljem planiranja jednog potpuno novog muzeja u gradu Biogradu na Moru na temu potopljenog broda.
 Naš do sada najveći i najbogatiji hidroarheološki nalaz na Jadranu, brod koji je u studenom 1583. godine potonuo kod otočića Gnalić između otoka Pašmana i Vrgade, na udaljenosti od oko tri nautičke milje jugoistočno od Biograda na Moru, krije nova, senzacionalna otkrića.

– Do danas ni jedno istraživanje ovakvog tipa nije donijelo tako brojne i vrijedne nalaze, kazano je to na sastanku koji su biogradski dogradonačelnik Marijan Stopfer i Ivan Čupić, voditelj LAG Laura, u Veneciji održali s Maurom Bondiolijem, jednim od najznačajnijih stručnjaka u Europi na području podvodne arheologije, odnosno potopljenih brodova na Sredozemlju te voditeljem EU projekta “CI-Med” u kojem će sudjelovati 18 partnera iz šest država – Hrvatske, Italije, Grčke, Slovenije, Francuske i Španjolske.

Sve ove radnje se poduzimaju s ciljem planiranja jednog potpuno novog muzeja u gradu Biogradu na Moru na temu potopljenog broda.

Izvor: Zadarski list

0 56

biograd_14239Kada govorimo o povijesti i porijeklu imena grada Biograda treba spomenuti da je poznat podatak da se za Biograd kroz povijest može naći više od 200 imena. Neka od najpoznatijih su svakako Alba Maritima, Alba Maris (Albamaris), Belogradon, Belgrada, Belegravo, Alba Regalis, Belgradum supra mare, Zara Vecchia (Stari Zadar), Zara Nuova (Novi Zadar).

Ova dva posljednja navedena su naročito zanimljiva jer vidimo da se uz Biograd vežu atributi i ‘stari’ i ‘novi’ Zadar. To je iz razloga što su ga Zara Nuovom ili Novim Zadrom nazvali izbjeglice iz srušenog Zadra 1202. godine nakon križarskog pohoda na Zadar, a Zarom Vecchiom su ga nazvali isti ti stanovnici Zadra kada su se vratili u Zadar te novoizgrađeni Zadar krstili istim imenom Zara Nuova, a tada Biograd prekrstili u Zara Vecchia tj. Stari Zadar da bi ih razlikovali.

Svoje današnje ime Biograd je dakle nasljedio od starih naziva Alba Maris i Alba Maritima što bi se moglo prevesti kao ‘Bijeli grad na moru’ te je spajanjem riječi ‘bijelo’ tj. ‘bilo’ i ‘grad’ nastao Biograd uz dodavanje atributa ‘na Moru’.

Sva ta brojna imena grada Biograda kroz povijest ponukali su nas da se poigramo i pogledamo kako bi naš Biograd zvučao u originalnom prijevodu na gotovo pedeset svjetskih jezika. Pa pogledajmo….

Afrikaans – Witstad
Albanski – Bardheqyteti
Arapski – أبيض مدينة, مد ili ينة البيضاء
Bjeloruski – Белыгорад
Bugarski – Бялград
Češki – Bílýměsto
Danski – Hvidby
Esperanto – Urbo Blanko
Estonski – Valgelinn
Filipinski – Puting Lungsod
Finski – Valkoinen Kaupunki
Francuski – Villeblanc ili Blancville
Galicijski – Cidade Branca
Grčki – λευκόπόλη
Hebrejski – העיר הלבנה
Hindi – सफेद शहर
Indonezijski – Kotaputih
Irski – Cathrachban
Islandski – Hviturborg
Japanski – 白い街
Jidiš – ווייַס שטאָט
Katalonski – Ciudad de Blanco
Kineski – 白城市
Korejski – 하얀 도시
Latvijski – Balts Pilseta
Litvanski – Baltas Miestas
Mađarski – Fehérváros
Makedonski – Белиград
Malajski – Pekanputih
Malteški – Abjadbelt
Nizozemski (Dutch) – Witstad
Norveški – Hvitby
Njemački – Weißstadt
Perzijski – شهرستان سفید
Poljski – Miasto Biala
Portugalski – Cidade Branca
Rumunjski – Alboras
Ruski – Белыйгород
Slovački – Bielmesto
Svahili – Nyeupemji
Španjolski – Ciudad de Blanca
Švedski – Vitstad
Tajlandski – สีขาวเมือง
Talijanski – Citta Bianca
Turski – Beyazsehir
Ukrajinski – Білемісто
Velški – Gwynddinas
Vijetnamski – Trắng Thành Phố