Filmska kolumna: The Iceman

Filmska kolumna: The Iceman

0 35

the-iceman-2012-04The Iceman

2013/ 106’/ r: A. Vromen; gl: M. Shannon, W. Ryder, R. Liotta

Dogodi se tako ponekad da glumac pojede film. Izvedba mu bude presnažna, zaokupi cijeli ekran, puna ga je slika. Preglumljivanje Jamesa Cagneyja u “White Heatu”; čarobna mnogostrukost karaktera Petera Sellersa u “Dr. Strangeloveu”, luđačka Ledgerova metamorfoza u “The Dark Knightu”; mržnjom izobličena Daniel Day Lewisova faca u “There Will Be Blood”… Ima ih još, no ne treba u nabrajanju pretjerivati. No kod svih se radi o istom: o ulogama koje su pojam glume gurnule još korak dalje i koje su po samom tom na neki način revolucionarne. Nakon nekih od tih uloga ni sami glumci se više nikad nisu uspjeli oporaviti, previše su zašli na onu stranu platna, poistovjetili se sa likom, izgubili ključ realnosti. No to je već neka druga priča za koju ovdje nemamo mjesta ni vremena.

Uloga Michaela Shannona – koji u filmu “The Iceman” tumači plaćenog ubojicu koji je tijekom “karijere” oko stotinu osoba lišio života – je jedna od takvih koje strše iznad samog filma, priče, scenarija, režije, montaže i svega ostalog što spada u glavne sastojke onog što zovemo filmom.

Shannon se prvi put na kino platnu pojavio u filmu “The Groundhog Day”, u sporednoj ulozi jedne kratke simpatične scene, no vjerojatno ga se ne sjećate. Od tada se na filmu pojavljivao mnogo puta, dobro odrađujući posao sporednog glumca, možda se i predobro uklapajući u scenografiju da bi po nečemu iskočio, zablistao, došao na vrh liste najpopularnijih holivudskih glumaca, zaurlao onu famoznu: “Na vrhu sam svijeta!”. Sa vječitim kiselim izrazom blagog gađenja na licu (sa sličnom facijalnom ekspresijom kakva krasi lice Alana Rickmana, primjerice) pojavljivao se i u blockbusterima (“Pearl Harbor”, “Vanilla Sky”, “The Bad Liutenant”…). Ima nečeg veoma čudnog, gotovo sablasnog u priči o ovom glumcu koji je nastupio u tolikom broju filmova, kojeg smo toliko puta vidjeli, a koji se kroz njih provukao neprimjetno poput lopova u noći te za kojim se ne bi na ulici ni okrenuli kao za nekom holivudskom zvijezdom. Bez ikakvih akrobacija, specijalnih efekata ili precizno izrežiranih scena tuče, samo pomoću svojeg lica, glasa i tijela on je polako gradio svoj put do uspjeha, sve do filma “Take Shelter” od kad ga se napokon zasluženo moglo početi nazivati zvijezdom. Toliko je običan da ga se može zamisliti kako živi u susjedstvu, dobro bi mu stajale i kazališne daske, a opet je fantastično utjelovio i negativca u posljednjem Supermanu (“Man Of Steel”). E, to ja zovem glumcem!

Film “The Iceman” je napravljen po istinitoj priči. Shannon tumači Richarda Kuklinskog, čija žena (Ryder), najbolji prijatelj i dvije kćerke nemaju pojma da on godinama radi kao plaćeni ubojica za Gambina (Liotta). Shannon, dakle, provodi metamorfozu svojeg karaktera kroz godine: od neiskusnog početnika do uvježbanog eksperta smrti. Također, pred obitelji on glumi uzornog muža i oca, a na ulici nemilosrdnu zvijer, bez traga bilo kakve empatije. U filmu ima bljeskova Scorseseovih “Goodfellasa”, pa čak i nešto onog ranog Friedkina. Njegova atmosfera je tmurna, a u ulogama se još pojavljuju i James Franco, neprepoznatljiv, u bradu zarastao Chris Evans (poznat iz filma o Kapetanu Amerika) i Robert Davi (jedan od onih starih zlikovaca koji su djecu plašili u “Goonesima”). Kostimografija i šminka su također dobri, te prate glavnog lika kroz brojne godine njegovih ubojstava: mijenja se modni izričaj, mijenjaju se facijalne frizure… Moglo bi se pomisliti da sve to postoji samo kako bi se zakamufliralo ono što leži duboko ispod, ono mračno, surovo i divlje što je spremno bez problema ubiti po nalogu šefa.

No, “The Iceman” nije film u kojem su ubojstva eksplicitno prikazana i gdje teku potoci krvi. Ne, nakon gledanja ovog filma gledatelj će se prije zapitati o stvarnom karakteru svojih susjeda ili ljudi koje svakodnevno srećemo i površno poznajemo. Što su oni kadri učiniti za plaću koja eventualno plaća njihove račune. Je li biti plaćeni ubojica posao baš poput svakog drugog? Ako si opremljen odgovarajućim psihološkim profilom, poput Kuklinskog, te ako dovoljno voliš svoju obitelj, poput njega, film daje jasan odgovor – jest, to je običan posao.

Nikola Burčul

SIMILAR ARTICLES

0 40

0 36