Filmska kolumna ”Sedma umjetnost”: Philomena

Filmska kolumna ”Sedma umjetnost”: Philomena

0 71

PHILOMENA_M [800x600]2013/ VB, SAD, Francuska/ drama/ 97′

r: S. Frears; gl: J. Dench, S. Coogan

O majci i sinu

Priče teških i sumornih tematika teško je učiniti pitkim i lakim za konzumiranje. Svejedno radi li se o knjizi, glazbi ili filmu. Slučaj je to bio i sa filmom Philomena. Radnja ide ovako: nakon što je izgubio posao spin doktora za Blairovu vladu, Martin Sixsmith (Steve Coogan) odlučuje se vratiti novinarstvu. Nanjušivši priču o Philomeni Lee (Judi Dench)- Irkinji kojoj su časne sestre u samostanu u kojem je živjela prije pedeset godina uzele sina i prodale ga imućnim Amerikancima za tisuću funti – zaključuje da je to potencijalno zanimljiva tema i dobar izvor zarade. Sa Philomenom kreće u pronalazak davno izgubljenog potomka.

   Vanbračna trudnoća, konzervativno društvo, mračni i vlažni hodnici samostana u čijim sobama bez ikakvih lijekova mlade žene rađaju vanbračnu djecu u urlicima porodiljne agonije – neki su od prizora iz filma Philomena. Teške stvari, nema što. Kad bi bile prezentirane na ovakav suhoparan način, vjerojatno bi izgubile veći dio publike i nakon samog čitanja sinopsisa. No, u rukama redatelja Stephena Frearsa i scenarista Stevea Coogana i Jeffa Popea (koji su napisali film prema Sixmithovoj knjizi The Lost Child Of Philomena Lee) stvari se drastično mijenjaju. Sa inteligentnim i suptilnim scenarijem koji obiluje zabavnim dijalozima, sa čistom i egzaktnom Frearsovom režijom, decentnom i uzvišenom glazbom Alexandrea Desplata… film postaje prohodan, zabavan i ugodan za gledanje, a da pritom ne gubi ozbiljnost jedne ozbiljne priče koja je ‘morala biti ispričana’. Poput snažnog alkohola koji se u koktelima egzotičnih naziva miješa sa raznim sokovima, da bi prilikom ispijanja lakše kliznuo niz grlo, tako i ozbiljna i sumorna Philomenina priča postaje lako gledljiva zahvaljujući dobrom tretmanu teškog predloška. Philomena udara snagom nekoliko ispijenih koktela, a da to ni ne primijetiš. Poslije, kako se već kaže, boli glava!

   Velike zasluge pripadaju onima koji najviše stavljaju na ulog, tj. glumcima. Coogan, jedan od scenarista(koji se ove tematike prihvatio prije četiri godine pročitavši novinski članak), spomenuvši poznanicima scenarij na kojem radi dobivao je ovakve komentare: „O moj bože, to je tako strašno depresivno! Bože, pa tko bi to htio gledati“. „Morao sam, dakle, to prilagoditi“ izjavio je. Od tuda, vjerujem, dolazi ovakav pozitivan pristup ovoj mračnoj tematici. Jer koliko god priča bila ozbiljna i vrijedna pričanja, ona će teško pronaći publiku ukoliko nije prohodna. Jer rijetki su gledatelji koji su spremni probijati se kroz sate zahtjevnog i nezanimljivog filma, ili stotina stranica ozbiljne i važne literature. Najveći broj jednostavno prebaci program, i tad je sav trud izgubljen. Coogan, koji dolazi iz komičarskog miljea, obojio je film izvrsnim scenarijem i dojmljivom glumom. Njegov lik Martina Sixmitha prelazi transformaciju od lika koji prvotno nije uopće zainteresiran za stvar, onda njuši izvor zarade, da bi do kraja postao totalno unesen u priču, galameći na časnu sestru koja je najviše zaslužna za Philomeninu nesreću. Od komičara koji su se okrenuli ozbiljnim ulogama (J. Carrey, J. Hill, A. Sandler…) on je jedan od dojmljivijih.

   Drugi član tima koji je povukao najveći dio tereta jest dama Judi Dench. Ona tumači  priprostu i naivnu seljanku koja je ‘živi dokaz onog što životno izlaganje ljubićima, Reader’s Digestu i Daily Mailu može učiniti ljudskom mozgu‘, kako to u jednom trenutku sroči Sixmith. Postoji nešto što britanski glumci starije generacije neizostavno upisuju u svoju izvedbu, a to je određena doza gracioznosti, dostojanstva i časti. Ne proizvode ih više takve. Dench je i  savršeno skinula irski naglasak, što može zahvaliti irskoj strani svoje obitelji. Još jedna velika izvedba velike Judi!

   Križanje Philomenine i Sixmithove sudbine nam još jednom priča onu lijepu priču u kojoj obrazovanija, pametnija i sofisticiranija osoba može još uvijek naučiti nekoliko mudrih lekcija od nekog ne toliko obrazovanog, pametnog i sofisticiranog. Philomena je jedan od onih filmova koji štede vrijeme – devedeset i sedam minuta proleti u tren oka.

SIMILAR ARTICLES

0 87

0 71