„Izgorila“ Dalmacija

„Izgorila“ Dalmacija

0 42

Osim što je zaljubljenik mora, Dalmacije, maslina i svega onog kvalitetnog što ona nudi, Stipe Ivanović je ugostitelj, turistički radnik i kalafat, a od ostalih jednostavnih, ali životno mudrih ljudi razlikuje se voljom i entuzijazmom s kojim je spreman svoje ideje i mišljenja podijeliti na duhovit način s onima željnima „pametne beside“.

Na zamolbu autora ponavljamo njegovu kolumnu objavljenu otprilike u isto ovo vrijeme u kolovozu prošle godine. Nažalost njegov tekst je još uvijek aktualan.

Pročitajte ga uz njegovu poruku: probudimo se i potrudimo razmišljati i djelovati!

Rič autora: „Izgorila“ Dalmacija

Požari u Dalmaciji nisu došli preko noći ili slučajno. Još davne 1918. Godine Hrvatska s Dalmacijom napušta Mediteran i Europu i prilazi u milje zapuštene udruge zemalja imenom „stara Jugoslavija“. Ulaskom u tu zajednicu u kojoj se i u skupštinu moglo donositi oružje i pucati, prilikom zasjedanja u Beogradu zastupnik Dalmacije postavio je pitanje obnove svjetionika koji su izgrađeni za vrijeme Austro-Ugarske, ministar tadašnjih vlasti mu je odgovorio, što će vam svjetionici kada vam je jeftinije ugraditi „fenjere“ svijetla na pramcu broda pa neka vam osvjetljava put. Možda ste se zamislili što vam pišem ovo, a u pitanju su požari!? Pišem zato što danas imamo istu situaciju, nema razumijevanja za Dalmaciju. Jedan predstavnik vlasti boraveći na Visu, obećao je Višanima bolju opremu od kanadera za gašenje požara. Dalmacija i naši otoci ne gase se samo kanaderom i boljom opremom, ona se gasi samo vraćanjem sa balkanskih prostora ponovo u milje mediterana i uredne srednje Europe. Zato Visu i ostalim otocima i cijeloj Dalmaciji treba za oporavak ponovno čišćenje šuma, pogotovo borovine. Poslije opožarenih naših otoka ukažu vam se neke pregrade (suhozid sa velikim brojem kamenih gomila, mocira), neki u saboru ne znaju što je to nekad u Dalmaciji bilo. Bilo je sve obrađeno na tim danas zapuštenim i opožarenim površinama. Nekada su se proizvodile zlatne kapljice vina i maslinovog ulja. Od Paga, Zadra pa do zadnje crte juga našeg Jadrana, sve je bilo obrađeno vinogradima, maslinama i smokvama u milijunima trsja i stabala. To su bile hraniteljice našeg priobalnog stanovništva, koje je do tada bilo civilizirano i zdravo, a zarade nisu bile zanemarive.

Vino se izvozilo čak za Ameriku. Nažalost, političke promjene koje su nastupile početkom 20 stoljeća, kasnije po 2. Svjetskom ratu, na stanovništvo se vrši pritisak da idu u gradove, pretvarajući ih u radničku klasu, govoreći da se na otoku živi teško, a u isto vrijeme stanovništvo se prisiljava da moraju proizvoditi svoje vino, ulje za nikakav ili mali novac. A ni Dalmatinska zagora nije bolje prošla, njima su prisilno uzeli njihovu hraniteljicu kozu s isprikom da one uništavaju šume. Dalmacija postaje neuredna, obrasla zemlja kao njezine vlasti koje nisu imale razumijevanja za urednost zemlje. Dok je bila uredna,obrađena ni milioni diverzanata je nisu mogli potpaliti. Sada kada bi se šibice ili opušak bacio na sjeveru vatra bi došla na sam jug Dalmacije, zato kanaderi neće pomoći opožarenoj Dalmaciji. Dalmaciji će pomoći samo civilizirani, radni, pošteni ljudi, koji znaju vrijednosti obrađene i uljuđene Dalmacije, a ne oni koji je vide obraslu borovima, da bi je iznajmili ili prodali drugima.

Stipe Ivanović Cipre

 

SIMILAR ARTICLES

0 39

0 35