Otpad vratiti u zemlje podrijetla

Otpad vratiti u zemlje podrijetla

0 67

stipe ivanovicOsim što je zaljubljenik mora, Dalmacije, maslina i svega onog kvalitetnog što ona nudi, Stipe Ivanović je ugostitelj, turistički radnik i kalafat, a od ostalih jednostavnih, ali životno mudrih ljudi razlikuje se voljom i entuzijazmom s kojim je spreman svoje ideje i mišljenja podijeliti na duhovit način s onima željnima  „pametne beside“.

Rič autora: Vlasnik jahte u vrijednosti milijun eura odmara se u Dalmaciji, pijucka pivo koje je stajalo oko tri kune nabavne cijene, dok moja baba u Tkonu mora u dućanu za istu tu pivu odvojiti barem sedam kuna – i to zovemo globalizacijom. Coca Cola i slični proizvođači morali bi otkupljivati plastične boce u kojima prodaju svoje proizvode i na taj način sufinancirati zaštitu okoliša. Nakon turističke sezone skupit ću raznog smeća, razvrstati ga po zemlji podrijetla, spakirati ga i poslati natrag odakle je i došlo!

Što globalizacija, na koju se svi u zadnje vrijeme zaklinju, nudi našem običnom, domaćem čovjeku? Gotovo ništa što bi mu pomoglo. Ako globalizacija znači da Talijanima prodajemo svježe sipe iz našeg čistog mora, a oni nama zauzvrat izvoze sipinu kost za naše kućne ljubimce u krletki ili crnilo u vrećicama od tih istih sipa po 15-ak kuna, tako Talijani dobiju našu svježu sipu zapravo besplatno. Onda hvala na takvoj globalizaciji, mi bismo radije zadržali svoje lokalno obilježje.

„Mobitel manager“ prozivamo za eko zločin, jer mi Japancima prodajemo zdravu tunjevinu, Arapima koze i kozji sir, a posredstvom „mobitel managera“ u Dalmaciju dolaze američki hamburgeri i tajvanska piletina. Neće dugo proći, Amerikanci će proizvoditi piletinu i ostalu perad bez perja i s četiri batka. Ovo je stvarnost koju nam spremaju zagovornici globalizacije. Uzgajat ćemo perad bez perja da od njega ne bismo napravili jastuke za spavanje, jer moraju „globalisti“ negdje plasirati svoje tablete za spavanje.

Ono što će našu turističku ponudu možda i najviše osiromašiti jest opadanje ljubavne moći od spize koja nam dolazi sa zapada. Nekad smo bili poznati po vještinama naših „galebova“, a danas po zatrovanim hamburgerima, Coca Colom i ostalim „globalizirajućim“ čimbenicima gubimo i dobar glas. I ne samo to, viagra i psihijatar glavna su obilježja globalizacije. Nije samo potencija u pitanju, nego i inteligencija. To je sve strateški upereno k tomu da počnemo koristiti viagru, a onda nakon godinu dana korištenja, da nam svako jutro bude potrebna konzultacija s vlastitim psihijatrom i to po cijeni 150 dolara po satu. Sve će ovo nas koštati i u zdravlju i u novcu.

Tijekom privatizacije učinjene su velike i nepopravljive griješke. Rasprodani su hoteli, turistička naselja i drugo. Našim gostima ne treba ono u što nas se pokušava uvjeriti: da treba svježi kapital za obnovu hotela. Hotele je bilo dovoljno očistiti, osvježiti novom bojom, promijeniti slavine koje kaplju, a najvažnije je da u tim hotelima ima pravog raspoloženja. Uzalud nam mramorna kupatila u hotelima u kojima su svi tužni. Gostima bi bilo draže da se dobro zabavlja i zdravo jede uz kupaonice s čistim keramičkim pločicama. Nama ne trebaju strani ulagači i stručnjaci u hoteljerstvu. Dalmacija je bila jedna od najelitnijih i najstarijih europskih turističkih destinacija. Štoviše, mi smo izmislili hoteljerstvo. Za gradnju autoputa možemo pozvati Amerikance, ali za ugostiteljstvo i turizam ne treba nam nitko soliti pamet. Rasprodaju hotela smatram rasprodajom nacionalnog blaga. Radi usporedbe, to bi vam isto izgledalo kao kad bi neki saudijski šeik prodao naftnu bušotinu nekom strancu. A u nautičkom turizmu imam nepokolebljivi stav da plastika nagrđuje naše more. Trebalo bi biti što više tradicionalnih drvenih brodova.

Gost je onaj što kupuje hrvatsko

Kako Nijemac, Austrijanac ili neki drugi nautičar može dobro popiti i dobro pojesti, postavlja se logično pitanje što on radi s otpadom. Imam originalno rješenje o zbrinjavanju otpada. Mišljenja sam da bi o smeću morali voditi računa oni koji ga proizvode. Ne može Coca Cola u ime globalizacije ostvarivati nova tržišta i ne misliti pritom na otpad. Slični proizvođači morali bi otkupljivati boce u kojima prodaju svoje proizvode i na taj način sufinancirati zaštitu okoliša. U zapadnoj Europi u koju se kletemo npr. ne možete kupiti novi uljni filter za motor, ako ne donesete staroga. Tako bi trebalo biti sa svim stranim proizvodima, pogotovo onima koji nam stižu putem globalizacije u Hrvatsku. Po mojoj procjeni, svaki gost koji posjeti Dalmaciju, sa sobom ostavi kubni metar otpada. Kad se to pomnoži s brojem gostiju, dobijemo impozantnu brojku koja opterećuje naša odlagališta.

Ode nam sva zarada na uvoz!

Tako postajemo deponij Europe, a to nam stvarno ne treba. Ja bih stoga smanjio apartmanski smještaj, a povećao pansionski. Tako bi se riješili velikog dijela otpada, a gosti bi nam puno bolje jeli. Osim toga imamo problem vikendica, nažalost većim dijelom u stranom vlasništvu, koji se ljeti pune s neprijavljenim gostima, tobože članovima obitelji, daljnjim rođacima i sl. I oni bi također trebali sudjelovati u čišćenju. Država ne može u Dalmaciju, kao ispomoć, poslati turističke inspektore s kontinenta za kontrolu financijskog učinka. Bio bi red da uz njih dođe i povelik broj čistača ili čistačica. Pa neće valjda staro i nemoćno pučanstvo Dalmacije, otoka i priobalja, čistiti smeće, dok će sva zarada dospjevati u zajedničku državnu blagajnu. O rezultatima ovogodišnje, na sav glas najavljene turističke sezone, imam svoj stav: sve ovo što zaradimo, te „milijarde“ morat ćemo potrošiti na uvoz! Ako se hrvatsko gospodarstvo temelji na uspjehu turističke sezone, na ono što će Istra i Dalmacija osigurati, da Istru i Dalmaciju na kraju ne ostavimo siromašne, ako svi ljetujemo i zarađujemo, onda bismo svi trebali jednako dijeliti i što je najvažnije – i čistiti. A je li to baš tako?

U Biogradu na Moru,

Stipe Ivanović – Cipre

SIMILAR ARTICLES

0 89

0 87