SJEĆANJA IZ OLUJE Ratni zapovjednik 134. domobranske pukovnije Josip Čerina: „U Benkovcu...

SJEĆANJA IZ OLUJE Ratni zapovjednik 134. domobranske pukovnije Josip Čerina: „U Benkovcu nema nikoga, neprijatelj je u paničnom bijegu napustio sve“

0 152
134. domobranska pukovnija... Radost hrvatskih vojnika nakon Oluje
Josip Čerina, ratni zapovjednik 134. domobranske pukovnije

Oluja, završna oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Domovinskog rata, najveća je vojna operacija u povijesti moderne hrvatske države koja je prije 22 godine oslobodila preko 10.000 kilometara četvornih područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu koja su četiri godine bila pod okupacijom pobunjenih Srba, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Mnogi hrvatski branitelji položili su živote da bismo mi danas u miru živjeli, stoga im za to moramo biti zahvalni. Treba se sjetiti i zahvaliti hrvatskim braniteljima koji su preživjeli rat i njihovim obiteljima na žrtvi i doprinosu za slobodu koju imamo i u kojoj živimo sada, kazao je pukovnik Josip Čerina, ratni zapovjednik 134. domobranske pukovnija.

Ovu postrojbu su činili branitelji sa područja mnogih općina i gradova Zadarske županije, branitelji koji su branili mnoga naselja biogradskog i stankovačkog kraja.

Ustrojena je u kolovozu 1994. , nakon oslobađanja Ravnih kotara i Bukovice u operaciji Oluja sudjeluju u drugim operacijama hrvatskih snaga.

Smrtno stradalo pet pripadnika pukovnije

Nažalost, u razdoblju od kolovoza 1994. do prosinca 1995. smrtno je stradalo pet pripadnika pukovnije, a njih dvadesetak je lakše ili teže ranjeno, rekao je Čerina, te je nastavio:

Moja poruka, a vjerujem i poruka mojih suboraca, bila bi da se sve ono što se događalo u vrijeme Domovinskog rata, a dovelo je do oslobađanja i stvaranja Republike Hrvatske nikako ne smije zaboraviti.

Zadaća 134. domobranske pukovnije, koja je bila u sastavu Operativne grupe Zadar, bila je da u Oluji nakon uspostave položaja u području razdvajanja snaga otpočne napadna bojna djelovanja s ciljem ovladavanja središnjom Bukovicom, zaobilazeći grad Benkovac, a da nakon dostizanja zadane crte pristupi pretresu terena u području odgovornosti.

Tijekom noći sa 3. na 4. kolovoza 1995. godine uspostavljeni su novi položaji u području razdvajanja snaga, izuzeta su topnička sredstva koja su bila pod nadzorom UNPROFOR-a i zaposjednuti su paljbeni položaji te je oživljen sustav veze, ističe Čerina.

U pet sati 4. kolovoza počele su bojne aktivnosti u području razdvajanja snaga, nakon čega je uslijedilo topničko djelovanje pukovnijskoga topništva po položajima na kojima je neprijatelj primijećen.
Ubrzo su uspostavljeni položaji na brdima Velikom baku i Zmijevači te u naseljima Tinju i Pristegu, precizan je Čerina.

Početni uspjesi vojno redarstvene akcije Oluja

Tijekom prijepodneva pješačke su bojne imale početne uspjehe na smjerovima Raštane-Polača i Pristeg- Miranje, unatoč neprijateljskom djelovanju iz protuzrakoplovnih strojnica i tenkova s istaknutih visova te problemima sa snagama UN-a, koje se nisu htjele povući s osmatračnica.

134. domobranska pukovnija, oznaka

Unatoč naporima prvog dana operacije Oluja, zamjetnijeg uspjeha na bojištu tijekom prijepodneva nije bilo. Odlučeno je da se angažiraju snage iz pričuve za zauzimanje istaknutih neprijateljskih položaja, Mijovca i Gradine, naglasio je Čerina dodavši kako su do 16 sati bojne skupine bile su na dogovorenim položajima, nakon toga pristupilo se izvršenju zadaće.

Oko 19 sati jedna se bojna skupina, koju je vodio zapovjednik 1. pješačke bojne satnik Ivica Kapitanović, približila položaju neprijatelja na Mijovcu, došlo je do obostrane pješačke paljbe.

U to vrijeme neprijatelj još nije otkrio skupinu koja se uputila na Gradinu koju je vodio zapovjednik 3. pješačke bojne satnik Željko Ušljebrka, objašnjava Čerina.

Teško ranjen zapovjednik izvidničke skupine

Pod stalnom topničkom paljbom držalo se neprijatelja na fronti Stražbenica – Gradina kako bi se omogućilo neometano približavanje bojne skupine do prvih neprijateljskih položaja.

Ova se skupina podijelila na dvije manje. Jednoj skupini uspijeva neometano izbijanje na Gradinu, dok je druga skupina naišla na minsko polje podno Gromila u kojem je teško ranjen zapovjednik izvidničke skupine natporučnik Ivan Čerina i nekoliko je još branitelja lakše ranjeno, navodi ratni zapovjednik.

Na Gradini je došlo do pješačke borbe, a nedugo zatim oglasila se pješačka paljba na Gromilama.

Oko 22 sata uspostavljeni su novi položaji koji su omogućili stavljanje pod paljbeni nadzor prometnice Benkovac – Bribirske Mostine te bolje praćenje neprijateljskih aktivnosti, podsjeća Čerina.

134. domobranska pukovnija: Predah na izvoru vode u Šopotu nadomak Benkovca, 5. kolovoza 1995.

Pozitivan razvoj situacije oko Knina, kao i sve slabiji otpor neprijatelja, bili su dostatnim da se drugog dana operacije Oluja pojača tempo napredovanja.

U prijepodnevnim satima, 5. kolovoza 1995. godine, oslobođeni su Ceranje, Miranje i Tinj. Nakon ovog uspjeha preraspoređene snage koje je vodio satnik Ivica Kapitanović nastavile su prema Polači i Podlugu, prisjeća se ovaj pukovnik. U iščekivanju spajanja s ostalim hrvatskim snagama koje su djelovale iz smjera Zadra (opa. 7. domobranska pukovnija i 112. brigada), a zbog nepostojanja neprijateljeva otpora tijekom prijepodneva, nastavilo se napredovati prema Benkovcu.

Drugog dana operacije Oluja sve je išlo puno lakše, bez velikih iznenađenja ako se izuzme samoinicijativan ulazak dijela postrojbi tijekom popodneva u grad Benkovac. Došlo je do neprijateljskog povlačenja, koje će trajati danima, a krajnje odredište im je bio Bosanski Petrovac.

Trećeg dana operacije Oluja nastavilo se napredovanje prema središnjem dijelu Bukovice smjerom Benkovac – Lisičić – Bjelina – Parčići – Ervenik.

Nažalost, tog je dana došlo do smrtnog stradavanja Ivana Pešuta na izviđanju kod Biovčinog Sela, s puno emocija će Čerina.

Igor Dominis, ratni snimatelj

U večernjim satima izbilo se u područje Ervenika, čime je završila operacija Oluja. Paralelno s napredovanjem prema Parčićima i Erveniku prikupljena je velika količina napuštene vojne opreme i naoružanja koja je u narednim tjednima preraspoređena u druge postrojbe Zbornog područja Split.

U posebnom sjećanju mi je ostalo prvo ratno izvješće iz mog rodnog Benkovca 5. kolovoza u popodnevnim satima: “U gradu nema nikoga, tek po koji civil, neprijatelj je u paničnom bijegu napustio sve”, ističe Čerina te zaključuje:

U grad Benkovac je prva ušla naša pukovnija što ne znači da ga je ona sama oslobodila, već je to posljedica angažiranja ukupnih hrvatskih snaga na zadarskom području. Dani koji su slijedili za sve nas su bili početak novog života, poručio je Josip Čerina.

Izvor: Zadarski list